|
Povijest:
Povodom osnivanja Pčelarskog društva Kostenjar
I u Ribniku je osnovano pčelarsko društvo, Pčelarsko društvo Kostenjar. Nije brojno, ali postoji volja da se nešto učini.
Uz aktivnu podršku poduzetnog načelnika Općine Ribnik, gospodina Nikole Tržoka i staloženost predsjednika društva,
gospodina Drage Hrelića bit će rezultata. U toj namjeri kao član društva obvezao sam se dati svoj doprinos. Društvo je
tek rođeno, a opet o pčelarstvu u Ribničkoj dolini može se dosta napisati. Kao vikend- pčelar na relaciji Zagreb- Ribnik,
mogu se osvrnuti samo na situaciju u mjestu Ribnik. Moguće ne namjerne pogreške ili propuste molim neka isprave ili
dopune oni kojima su ti podaci poznati. Upravo ovaj portal može povezati sve ljude koji su imali ili imaju vezu s Ribničkom dolinom,
pa tako i one kojima je pčelarstvo blisko, bez obzira radi li se o pčelarima ili samo držateljima pčela.
Naše tradicionalno pčelarenje nije se bitno razlikovalo od ostalih krajeva sjeverozapadne Hrvatske, gdje su se košnice
najčešće plele iz slame i šiblja. Po selima ribničkog kraja prevladavalo je držanje pčela u košnicama od slame - pletarama.
Još polovinom dvadesetog stoljeća mogao se čuti naziv - koš. Te košnice postavljane su na police ispod krova kuće, uzduž
kuće ili na polici zabata kuće. Oni koju su imali više košnica postavljali su ih na drvene police u dva do tri reda, jedan iznad
drugoga, s krovom na jednu vodu. Po nekoliko pletara je upotpunjavalo mnoga seoska gospodarstva.
U 19. stoljeću usavršene su košnice s pokretnim saćem, izrađena je satna osnova, vrcaljka i prateća oprema, što je potisnulo
tradicionalno pčelarenje i otvorilo put suvremenom pčelarenju.Istovremeno usavršava se proizvodnja šećera iz šećerne repe,
pa šećer postaje glavno sladilo i potiskuje med. Nažalost, jer med je puno, puno, više od običnog sladila. U pčelinjake Ribničke
doline polako se postavljaju košnice s pokretnim saćem, i to košnice lisnjače, odnosno AŽ košnice pod utjecajem iz susjedne
Slovenije - košnice "žnideršičke", a kasnije i košnice nastavljače LR tipa.
Među promotorima suvremenog pčelarenja (i ne samo pčelarenja) bili su prije svih mjesni učitelji. Zato nije čudno da je najpoznatiji
pčelar proteklog razdoblja u našem kraju bio učitelj Josip Spoja, rođen u Ribniku 1895. godine i pokopan na groblju u Lipniku 1970.
godine. Ovom prigodom spomenuo bih da je bilo još nekoliko pčelara koji se ubrajaju u organizirane pčelare, svojevremeno članova
najbližih susjednih pčelarskih udruga i pretplatnika na pčelarski tisak, poput učitelja Sime Papića i prerano umrlog Mladena Sopčića.
Josip Spoja utemeljio je pčelinjak sa suvremenim košnicama dvadesetih godina prošlog stoljeća u selu Velika Paka gdje je bio učitelj,
a zatim ga je preselio u rodnu kuću u Ribniku gdje je pčelario do smrti. U tajne pčelarenja uputio je mnoge sumještane, bio je član
uredništva hrvatskog pčelarskog časopisa Pčelarstvo, kasnije Pčela i suradnik na nekoliko stručnih projekata. Njegov rad pročuo
se i izvan granica tadašnje države pa se ubraja u rijetke pčelarske stručnjake, tog razdoblja, kojem su članci objavljeni u stranim
časopisima. Iz priloženih slika vidi se da je uvjek naglašavao svoju ribničku pripadnost: J. Spoja, p Ribnik, kraj Karlovca, Hrvatska,
Jugoslavija. Cijeli život djelujući na tom području zaslužan je i za razvoj mnogih djelatnosti vezanih za život u ribničkom kraju, no to
prelazi okvir i namjeru ovog teksta.
(za uvećanje klikni na sliku!)
Po njegovoj smrti pčelinjak preuzima njegov unuk, pisac ovog teksta i ne dopušta niti jedne godine da pčele prestanu zujati te
izgube mjesto u prirodnom orkestru ribničkog kraja. A bilo je godina kad je to bio jedini pčelinjak u promjeru od dva kilometra,
najčešćem dosegu pčela. Grinja varoa praktički je uništila tradicionalno držanje pčela. Bez pomoći obrazovanog pčelara, pčele
više ne mogu opstati u prirodi! Naime, parazit varoa (Varroa destructor) u stanju je u samo jednoj sezoni uništiti snažnu pčelinju
zajednicu medonosne pčele. Parazit je s azijske pčele prešao na europsku, te se ne prirodno proširio. Varoe osim što uništavaju
pčelinju zajednicu sisanjem hemolimfe (krv), kroz rane koje stvaraju na pčelinjem tijelu oslobađaju put za napad virusa i bakterija
što dodatno uništava pčelinje zajednice. Bez pomoći educiranog pčelara, pčele danas više ne mogu opstati! Valja se prisjetiti da
pčele oprašuju više od 60 % sveg bilja, bez pčela te biljne vrste bi nestale i došlo bi do urušavanja hranidbenog lanca:
biljka-životinja-čovjek.
Nastavljam i njegovo društveno djelovanje: u Hrvatskom pčelarskom savezu, u Pčelarskom društvu "Zagreb", časopisu
"Pčela" i "Hrvatska pčela". Na pitanje o mjestu pčelarenja svih tih godina odgovor je bio uvjek isti : Ribnik kraj Karlovca ili
napisano 47272 Ribnik. Tako bi i oni koji nisu čuli za Ribnik znali gdje se nalazi. Već godinam svoje pčelarstvo navodim pod
imenom "Ribnička dolina 1925." Na 1. ocjenjivanju meda u Hrvatskoj, održanom u Osijeku 1996. godine dobio sam zlatno
priznanje za med od kestena, gdje je istaknuto mjesto paše - 47272 Ribnik. To priznanje ima posebnu vrijednost, jer je to prvo
natjecanje, organizirano je iznenada, i svatko je poslao med kakav je izvrcao protekle sezone, bez mogućnosti posebne pripreme
natjecateljskog uzorka. I kasnije na domaćim i inozemnim natjecanjima dio članova sadašnjeg društva osvaja brončana, srebrna i
zlatna priznanja za različite medove ribničkog podneblja.
Udruge lovaca, ribolovaca i pčelara možemo smatrati temeljnim udrugama. Zašto? Promjene u šumama prvi će uočiti lovci, promjene
u vodama prvi će uočiti ribolovci, a promjene u okolišu prvi će uočiti pčelari. Ribe i pčele neobično su važne za monitoring okoliša.
Na vrijeme ukazuju da ono što šteti njima, šteti i čovjeku. Prekomjerna upotreba pesticida, prskanje voćaka u cvatu, nemarno
odbacivanje ambalaže zaštitnih sredstava u potok ili livadu, kao i druge ne dozvoljene radnje - doći će na naplatu! Naše pčele
stradat će već danas, a Vi - sutra! Svi koji žele istinsko poboljšanje kvalitete života i napredak Ribničke doline neka nas podrže
u radu te uvaže naša opažanja.
tekst: mr. sc. Nenad Strižak |
|
|
|
|
)
)