Pjesma Lipniku

Lipnik gora karlovačkog kraja,
od mog se srca ne odvaja.
Gorje Lipnik i selo pod njime,
zajedničko Lipnik nose ime.
Miris lipe, kostenja, drveća,
nekadašnje pokraj škole cvijeća.
Kada jutrom sedam sati bije,
zvono crkve Svetog Ilije,
Ribničku dolinu svu probudi,
kostenjari, rujna zora rudi.
Pod lipnička kostenjarska sela,
spaja Ribnik i Griče kapela.
U obtoku rijeke Dobre, Kupe,
Lipničkog su dekanata župe.
Lipnik, Kunić, Završje, Žakanje,
Vivodina, Vrhovac, Kamanje.
Ozalj gradić, seoski komadić,
Lipnik fare sedam stoljeć stare.
Svetice se nadaleko vide,
iz Karlovca kada putnik ide.
Draže mi je od sveg svijeta zlata,
devet župa Ozaljskoga, Lipnik dekanata.
Kroz dolinu potoci i vrela,
napajaju sva ozaljska sela.
Obrh, Dednjak i Ravnički Rilac,
potok Griče u Rilac utiče.
Kraj ribničkog, frankopanskog grada,
Sopčić Vrha stelnika livada.
Potoci se u jedan sastaju,
svi u jednom dalje krivudaju.
Žubor potok svih ribničkih vrela,
teče Kupi kod Mišinci sela.
Radio sam neko vrijeme nemilom tuđinom,
i čeznuo svakog dana za Lipnik planinom.
U tuđini vječite i davne,
mnoge želje, poljane i ravne.
U proljeće kad gorje zeleni,
da l' je kome ljepše nego meni.
Slavuj pjeva kukavica kuka,
skaču srne, zečevi, jeleni.
U tuđini novac se zasluži,
al' za rodnim krajem srce tuži.
Nemile tuđine svakom dosti,
zašto tamo ostaviti kosti.

Napisao: Zlatko Samovojska (veljača, 2008)

Pjesma Ribniku

Ribnik uvijek bio i bude sve više,
na svakoj autokarti njegovo ime piše.
Trgovina uvijek u Ribniku bila,
industrija sve se više u njemu razvila.
Ribnik, Lipnik, stolarije dvije,
vjerojatno bolje nigdje ni nije.
Vatrogasno društvo selo Ribnik krasi,
ako bude požar prvo vatru gasi.
Ambulanta Ribnik 50-ih leta,
ne znam čijom krivnjom vene, a ne cvijeta.
Daj nam Bože dice, ribničke doline,
da se stara škola nikad ne ukine.
Većina se Ribničana poljodjelstvom bavi,
velike zabave nekad društvo slavi.
Što dalje sve manje veseljačkog slavlja,
jer nas svjetsko, sviju dobro zaboravlja.

Napisao: Zlatko Samovojska (veljača, 2008)

Kostenjarski kraj

Kostenjarski kraj moj je zavičaj,
prepun šuma, livada i polja.
Šume pune cvrkuta ptica,
raznih zvijeri i lukavih lisica.
Tu je potok što teče prema Kupi,
sa svih strana na izvore izlazi,
kroz šume i polja, uz sva sela prolazi.
Ljudi žive od svojih ruku rada,
puno njih je otišlo do grada,
ali nema grada ni tuđine,
što zamijenilo bi moga kraja vrline.
Jer moj kraj nešto je,
što nema niti jedna tuđa zemlja,
tu su ljudi dobra srca
i neka se daleko čuje,
ovdje ljude stiskom ruke
i s pozdravom se dočekuje.
I na kraju neka svatko zna,
tu me moja mati rodila,
u prekrasnom kostenjarskom kraju,
u mom divnom zavičaju.

Napisao:Ivica Samovojska (veljača, 2008)

Obrh

Kroz Ribnik za Jadran magistrala vodi,
gdje se Juraj Križanić u Obrhu rodi.
Obrh selo, šumoviti dolu,
tko u tebi živjet ne bi volo.
Plodne njive, šume, vinogradi,
slađe nek u tuđinskoj Kanadi.
U Obrhu nekad mlinar bio,
zbog tuđine gorke svoj mlin napustio.
Slavuj pjeva, kukavica kuka,
potočić žubori, sve u složnom tonu,
toga nema, u Torontu, ni u Hamiltonu.
Obrh izvor voda, svima zdravlje pruži,
nema toga u tuđini tko za njom ne tuži.
Malo selo, podnožju Breznika,
al' po Jurju Križaniću svjetska veledika.

Napisao: Zlatko Samovojska (veljača, 2008)

	Sopčić Vrh Sred Lipnika i Ribnika brežuljak je mali, od davnine ljudi su ga Sopčić Vrh nazvali. Sopčić Vrh je selo pomaleno, voćnjacima cvjetnim okićeno. Niz brežuljak do ribničke strane, smrekove su razgranale grane, a na vrhu uz stabla borova, kapelica Srca Isusova. Naokolo oranice male, Vrščanima plodom darivale.
	Napisao: Zlatko Samovojska (veljača, 2008)

Drenovica

U proljeće Drenovica, miriše po drijenu,
ime selo dobiše po njemu.
Povrh sela brežuljki i jarki,
drijenovi i brezovi šumarki.
Miris vode potočića mala,
priroda je Drenovici dala.
Brežuljkaste njive i vinograd koji,
malo selo Drenovica i Ravnica broji.
Neoranih njiva otkada sve više,
Drenovici se ovčarstvom poče da baviše.
Oduvijek je Drenovica malo selo bila,
malo selo, al uvijek veselo.

Napisao: Zlatko Samovojska (veljača, 2008)

	Ravnica Ravnicu i Drenovicu, dva najmanja sela, priroda podari s najviše vrela. Kad se jače kiše neki puta jave, ta dva sela travnike potoci poplave. Ravničani složni ljudi, sretni su na rodnoj grudi, obrađuju njive svoje, gdje bi im pa bilo bolje. Sviračko je ovo selo, malo selo al' uvijek veselo.
	Napisao: Zlatko Samovojska (veljača, 2008)

Lipnička brdovita sela

Martinski Vrh, Gorica, Stranica,
Goli Vrh, Novaki i Jasenovica.
Vinogorska brda ribničke doline,
u novije vrijeme korov i kupine.
Nekada se pjesma brjegovima ori,
kad u jesen voće i grožđe sazori.
Prvoklasno voće, grožđa crna, bijela,
dok ne opustiše naših brijega sela.
Plaču puste kuće, vinogradi pusti,
zbog bijednog života narod ih napusti.
Dok ste rodne grude crno vino pili,
zdraviji ste nego u tuđini bili.
Smilujte se, vinogradi plaču,
vratite se da ne budu u trnju i draču.
Vratite se doma, za Petrovo vaše,
da slušate kao nekad prave tamburaše.

Napisao: Zlatko Samovojska (veljača, 2008)