|
Gornja Stranica:
Gornja Stranica je selo koje ćete
naći pođete li iz Ribnika uskom, ali dobrom i vijugavom asfaltiranom
cestom prema Lipničkim Novakima, dalje preko Martinskog Vrha prema
Hrašću, te dalje preko Pokuplja prema Ozlju i Karlovcu. Prije dolaska
u Novake na raskršću koje je dobro označeno skrenete desno. Naići
ćete na novouređeni ugostiteljski objekat "KOCKA" čiji je vlasnik
g. Stjepan Pužin. U sastavu ovog objekta je i Paintball teren na kojem
se okuplja veliki broj ljubitelja tog sporta. Nedaleko postoji i osnovna
4-godišnja škola u ruševnom stanju izgrađena 1950 god. Tu školu su
pohađali učenici slijedećih sela: Gorica, G. i D. Stranica, Novaki
Lipnički i Martinski Vrh. Zbog nedostatka učenika, zatvorena je oko
1985 godine.
Nastavite li asfaltiranom cestom dalje, nakon 500 m naići ćete na
raskrsnicu ceste koja vodi dalje na Goricu. Odvojite li se desno na
oznaci "Groblje G. Stranica" doći ćete u selo, odnosno ono što je
od njega ostalo. Godine 1960, to je selo brojalo 20 domaćinstava sa
oko 80 stanovnika. Ekonomska situacija otjerala je mnoge žitelje u
pečalbu, najčešće u Njemačku, SAD, Kanadu i Australiju. Mnogi se nisu
ni vratili, te su tamo prve generacije i umrle. Njihovi potomci u
trećem koljenu rijetko dolaze u stari kraj, a mnogi ni ne znaju odakle
su im preci, a i materinji jezik. Nastavljajući cestom što vijuga
na sam vrh, doći ćete na jedno od najviših mjesta i tu je smještena
crkva sv. Petra i Pavla, sa grobljem. Na tom su se groblju pokapali
žitelji onih istih sela koja sam nabrojio kao polaznike osnovne škole
u Novakima.
Oko crkve koja ima struju i vodu, te modernu mrtvačnicu "puca" prekrasan
pogled na dolinu Kupe sa Slovenijom i Sv. Gerom na zapadu, Karlovcem
na istoku, planinom Klek na jugozapadnoj strani, te vrhom Vodenica
(570 m) na sjeveroistočnoj strani. Za lijepa vremena vide se obronci
Male Kapele i Petrove Gore. Zvona crkve Sv. Petra su automatizirana
i elektrificirana, a mrtvačnica opremljena . Struja i voda, a velikim
dijelom i asfalt do crkve zasluga je u velikoj mjeri gospodina Petra
Starešiniča, koji je unatoč tome što je slovenski državljanin, a Stranički
zet , agitirao je da se navedena infrastruktura dovede u to napušteno
selo. Selo je dobilo električnu struju davne 1955. godine i to besplatno,
financiranjem vlade SAD-a i tadašnjih Jugoslavenskih vlasti. Stanovnici
su samo dali stupove za rasvjetu i po koji litar vina ili suhih domaćih
kobasa radnicima Elektre.
Danas u Gornjoj Stranici stalno žive 2 stanovnika (slovima DVA) i
to Ivan i Ankica Barberić. Povremeno su tu još Ivan i Josipa Čavlović
koji su se odlaskom u mirovinu vratili iz Zagreba na rodnu grudu.
Nedavno je jednu napuštenu kuću kupio Engleski državljanin, uredio
je kuću i okućnicu i dotjerao je u prvobitno izvorno stanje. Osim
njih tu je još i Janko Radman koji živi u Karlovcu i povremeno dolazi
u Gornju Stranicu. Ne smijem zaboraviti ni Peru Starešinića koji je
odlaskom u mirovinu tu najčešće, gdje obrađuje vinograd te uživa u
blagodatima mirovine.
Nažalost kraj koji ima predivne predjele za šetnju, sakupljanje ljekovitog
bilja, gljiva i kestena još je dosta zapušten. Međutim neki novi vjetrovi
koji su zapuhali u posljednjih nekoliko godina navještavaju da će
se možda kraj obnoviti, jer se izgleda ustanovilo da je ovaj kraj
izvor zdravlja, bez industrije, smoga, buke, i ostalih "blagodati"
urbanog razvoja.
Tekst je napisao Mijo Željeznjak, rođen u Gornjoj Stranici 1949 godine,
a polazio je osnovnu školu Novaki 1955-1958 i osnovnu školu Ribnik
1959-1963 godine. Danas živi u Varaždinu.
U Varaždinu,
24. ožujka 2008. |
Na vrh
|
|
|
|
